Proso

Otto Heinrich Warburg (1883. – 1970.) bio je njemački fiziolog, liječnik i dobitnik Nobelove nagrade jednom, a nominiran za istu je bio čak tri puta. Nobelovu nagradu je dobio 1931. godine za pronalazak osnovnog uzroka raka - anti-fiziološki način života.
Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom.
Prema dr. Warburgu sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke. Nadalje, on je ustanovio da ako se zdravoj stanici oduzme 35% njezinog kisika ona se u roku od dva dana pretvara u stanicu karcinoma.
U svojem djelu "Metabolizam tumora" dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i pomanjkanje kisika, te da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika. Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Pokazao je i da zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje.  
Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo.

 Hrana koja zakiseljuje tijelo

• Rafinirani šećer i svi njegovi derivati.
• Meso(sve vrste)
• Proiizvodi životinjskog porijekla - mlijeko i sirevi, vrhnje, jogurt itd.   
• Rafinirana sol
• Rafinirano brašno i svi njegovi derivati kao što su tjestenina, torte, keksi...                   
  
• Kruh 
• Margarin 
• Kofein 
• Alkohol 
• Duhan 
• Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd. 
• Antibiotici i općenito svi lijekovi

         Hrana koja alkalizira                              

• Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
• Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti.
• Bademi. Vrlo su alkalni.
• Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
• Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
• Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
• Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
• Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.

Proso je izvor mnoštva hranjivih tvari, ima slatkast okus i lako se probavlja. Narod, koji živi u zabačenom dijelu podnožja Himalaja, je poznat po svojem izvrsnom zdravlju i dugovječnosti, a glavna namirnica im je proso.

Proso sadrži puno vlakana i malo šećera. Zbog toga ima relativno nizak glikemijski indeks, za razliku od pšenice ili riže. Uz to, sadrži čak 15 posto bjelančevina, a uz to je bogato vitaminima B-kompleksa, uključujući niacin, tiamin i riboflavin. Proso je i odličan izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija.

Proso sadrži i fitokemikalije, uključujući fitinsku kiselinu, za koju se vjeruje da snizuje kolesterol, te fitat, koji je povezan sa smanjenim rizikom od raka.

Proso djeluje kao probiotik, potiče dobro raspoloženje jer sadrži serotonin, ima visoka antioksidativna svojstva, čuva zdravlje srca, jer je bogata magnezijem.

Smatra se da proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, regulira probavu i jača imunitet.

Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnicama i dojiljama.

I upravo zato je proso najčešće korištena namirnica kako u pripremi kuhanih kora za torte i kolače tako i u kremama prilikom pripreme mnogih Free Slastica, a to Free Slastice čini funkcionalnim slasticama za svakoga jer one alkaliziraju organizam.

Rogač - suho zlato vrijedi koliko i rogač

Rogač je u ljudskoj prehrani prisutan od pamtivijeka, već više od 4000 godina. Vjeruje se da se njime hranio Ivan Krstitelj, pa odatle i potječe njemački naziv za rogač – Johannisbrot, što u prijevodu znači Ivanov kruh.
Rogač je u pravom smislu te riječi NAMIRNICA ZLATA VRIJEDNA budući da su u antičko doba sjemenke rogača služile kao jedinica za mjeru vaganja zlata. Sjemenke rogača, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu od 0,18 grama. Jedna sjemenka rogača = 1 karat zlata (zrno rogača, grč. = keration). Naziv karat se koristi i danas za 0,18 gr. zlata.
Rogač je samoniklo drvo ili grm iz porodice mahunarki. Raste među makijom, maslinicima, po šumama i kamenitim mjestima obalnih krajeva mediteranskog pojasa u Hrvatskoj, Turskoj, Alžiru, Maroku, Tunisu, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj i Italiji. Otok Šolta je posebno poznata po rogaču, a na Šolti postoji i mjesto Rogač.
Rogač se koristi uglavnom u pripremi slastica i to kao odlična, zdrava zamjena za kakao i čokoladu, a tome doprinosi njegova prirodna slatkoća koja se pojačava kuhanjem rogača i samim tim je u takvu slasticu potrebno dodati mnogo manje šećera nego u onu u koju se stavlja kakao.
Prednost rogača u odnosu na čokoladu je u tome što rogač ne sadrži feniletilamin, oksalnu kiselinu i stimulanse. Feniletilamin može imati nepovoljan utjecaj na razvoj migrene, porast krvnog tlaka te porast razine glukoze u krvi. Oksalna kiselina ometa apsorpciju kalcija i cinka, minerala koji su važni za zdrave kosti i kožu. Teobromin i kofein, stimulansi prisutni u čokoladi,  mogu izazvati alergijske reakcije.
Plod rogača sadrži 13% jednostavnih šećera (fruktoza, maltoza i glukoza), 20% saharoze, i 35% škroba. Od mineralnih tvari sadrži 36% kalcija, 24% kalija, 29% bakra, a od vitamina najviše ima riboflavina. Pulpa rogača ima visok udjel fenolnih spojeva od kojih su najznačajniji tanini. Fenolni spojevi, među kojima se nalaze i tanini, djeluju antioksidativno (sprječavanje oksidacijskih reakcija pod utjecajem slobodnih radikala) te zbog toga imaju povoljan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Sve navedeno ukazuje na činjenicu da rogač spada u funkcionalnu namirnicu u pripremi slastica. Slastica koju oplemenjuje rogač nije samo pogodnu za sve s preosjetljivostima na hranu nego i na ostale koji vode računa da sa slasticom ne unose samo prazne kalorije nego kalorije koje njihov organizam štite od raznih oboljenja i djeluju pozitivno na kvalitetu života.
Rogač zauzima jako važno mjesto u pripremi Free Slastica jer je s nama od početka. Prva torta napravljena za moju kćerku imala je preljev od rogača. Biskviti – kore za torte i kolače, kreme, slatki kruhovi, keksi, “čokoladice“ od rogača i još ponešto već deset godina nama i našim prijateljima omogućavaju da uživamo u fantastičnom okusu zlata vrijedne namirnice. 

Prva Free Slastice torta!

Slatki kruh s bananama i jabukama, desni uz dodatak rogača.

Slatki kruh s bananama i jabukama uz dodatak rogača.

Rogač srca.

Rogač minjoni.

Rogač tortice.

Zob i zobeno mlijeko

U proizvodnji Fee Slastica koristim zobeno mlijeko i to iz vlastite proizvodnje.

Mnogi, kada je u pitanju biljna zamjena za kravlje mlijeko odmah pomisle na sojino mlijeko odnosno sojin napitak. Bjelančevine soje po svojoj stukturi su vrlo slične bjelančevinama kravljeg mlijeka stoga onaj tko je alergičan na bjelančevine kravljeg mlijeka može vrlo lako razviti alergiju na soju ukoliko je konzumira. Dakle, soja je jednako tako alergen stoga nikako nije preporučljiva alergičarima. Uz sve to, soja ima svoje prednosti i mane i za sve ostale, ne alergičare.

U rastu i razvoju mog prvog djeteta zobeni napitak, odnosno zobeno mlijeko se pokazalo kao savršeno. Za vrijeme trogodišnjeg dojenja mog drugog djeteta, zobeno mlijeko koje sam pila kao jedino mlijeko u prvoj godini dojenja, doprinjelo je stvaranju mog mlijeka kao niti jedna druga namirnica ili čaj. Tjelesni napredak moje druge bebe koja je bila 7 mjeseci isklučivo na mom mlijeku, a ja sam pila isključivo zobeno mlijeko, bio je neusporediv s tjelesnim napretkom moje prve bebe koju sam zbog alergija morala prestati dojiti kada je imala 5 mjeseci, a sa 7 mjeseci je jela janjetinu.

Zobeno mlijeko koje skoro svakodnevno proizvodim obogaćujem lanenim uljem koje je od ogromne važnosti za ljudski organizam zbog omega 3 masne kiseline koja se inače nalazi u plavoj ribi, a od ulja samo u lanenom ulju.

Zobeno mlijeko proizvodim od zobenih pahuljica koje, nakon što napravim mlijeko, pretvaram u jako ukusne Free kuglice – energetske bombice, ili kao što bi moja kćerka rekla – prirodni i zdravi Ferrero Rocher i Raffaello, ona, naime, originalne nikada u životu nije probala, a nije joj ni žao J

Što se to krije u zobi? U zobi se krije toliko toga dobroga što zob svrstava na sami vrh namirnica koje spadaju u funkcionalnu hranu.

Od svih žitarica zob ima ubjedljivo najviše bjelančevina, ne sadrži kolesterol te je bogata mnogim balastnim tvarima, lecitinom, vitaminima i mineralnim tvarima. Njen sadržaj visokovrijednih materija je upravo fantastičan: jod, klor, fosfor, magnezij, kalij, mangan, cink, bakar, niacin, biotin, vitamini… Ovo, u prijevodu na jezik svakodnevnog života znači: zob je dobro koristiti u ishrani jer potpomaže stvaranje krvi, jača zube i kosti, podstiče rad mozga, podstiče rast kod djece i podstiče jačanje mišićne mase kod odraslih.

Bjelančevina koja zob najviše ističe u odnosu na druge žitarice je legumin i upravo ta bjelančevina je zaslužna za tako povoljno djelovanje zobi na rast i na jačanje mišićne mase.

Zob sadrži najviše masnih kiselina (oleinsku i linolensku) koje su raspoređene u izvrsnom omjeru. Bogata je i vlaknima koja utječu na smanjenje kolesterola u krvi i poboljšanje probave. Sastav ugljikohidrata unutar zobi je takav (škrob i vlakna) da se oni sporo probavljaju i sporo ulaze u krv, čime se osigurava stalan izvor energije, bez naglih promjena šećera u krvi i hipoglikemičnih stanja, kao što je to slučaj kod rafinirane hrane. I upravo zato zob je korisna i dijabetičarima jer smanjuje količinu šećera u krvi, a uz to ublažava zadržavanje tekućine. Zobeno vlakno umiruje probavni sustav i proizvodi obilniju stolicu koja se brže kreće kroz crijeva i manje ih izlaže iritansima i kancerogenim tvarima. Vjeruje se, stoga, da štiti od raka crijeva.

Zob je  posebno bogata beta karotenom i vitaminom E, koji su poznati kao veoma snažni antioksidansi. Zob je bogata i vitaminom K, neophodnim za zgrušavanje krvi, kao i vitaminima B1, B6 i biotinom, koji su neophodni za zdravlje naše kose i noktiju.
Novija istraživanja su pokazala da zobeno vlakno može znatno smanjiti količinu kolesterola u krvi, pomoći u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, povišenoga krvnog tlaka, pretjerane debljine, proširenih vena i hemoroida.
Slastice koja u sebi sadrže zobeno mlijeko i/ili zob, a uz to su i jako ukusne, nikako ne spadaju u ona sitna mala zadovoljstva koja si s vremena na vrijeme priuštimo, nego spadaju u funkcionalnu hranu koja bi se morala svakodnevno konzumirati, a upravo takve su Free slastice.

Zobeno mlijeko iz vlastite proizvodne obogaćeno lanenim uljem i mahunom vanilije.

Free kuglice - ukusne, lagane, zasitne i jako zdrave - funkcionalne slastice!

Funkcionalna hrana

Svaki dan saznajemo sve više o direktnoj vezi između hrane i zdravlja. Postoje brojni znanstveni dokazi da je prehrana u direktnoj vezi sa smanjenjem rizika od kroničnih ne zaraznih oboljenja i u vezi s tim razvio se koncept funkcionalne hrane.
Funkcionalna hrana je hrana koja ima povoljan utjecaj na ljudsko zdravlje pored svojih uobičajnih nutritivnih svojstava. To je hrana koja sadrži biološki aktivne komponente koje je čine funkcionalnom jer pozitivno utječu na određene funkcije u organizmu, što je znanstveno potvrđeno. Povoljan utjecaj na zdravlje se ispoljava kontinuiranim konzumiranjem uobičajene količine takve hrane.
Nekada kada hrane nije bilo u izobilju ona je imala zadatak da zadovolji glad, omogući pravilan rast i razvoj djeteta, reprodukciju i održavanje u životu, odnosno obnovu i regeneraciju stanica.
Danas kada je ima u izobilju zahtjevi suvremne prehrane su veći i ona mora zadovoljiti u pogledu kvalitete i mora djelovati u smislu spriječavanja nastanka kroničnih ne zaraznih oboljenja. Ona dakle treba imati preventivnu funkciju i osigurati dug i kvalitetan život svakog pojedinca.
Funkcionalna hrana sadrži jednu ili više bioaktivnih komponenti. To može biti makronutrijent kao npr. omega 3 masne kiseline, ili mikronutrijent (vitamin ili mineral), zatim tu spadaju i neesencijalni sastojci koji imaju neku funkciju kao npr. likopen, zatim  fitokemikalije kao npr. fitoestrogeni ili živi mikroorganizmi - probiotici.
Funkcionalna hrana ima optimalan utjecaj na probavni sustav, ima povoljan utjecaj na imunitet, krvne sudove, obično ima veliki antioksidativni potencijal koji je važan u borbi sa slobodnim radikalima koji se stvaraju svakodnevno u našem organizmu u ovisnosti o uvjetima u kojima živimo u većoj ili manjoj mjeri.
Svaki dan saznajemo sve više o funkcionalnoj hrani i kada se o njoj razgovara vrlo rijetko ili gotovo nikako se ne spominju slastice. Slastice se obično i ne preporučuju kada se govori o pravilnoj prehrani. Free Slastice su dokaz da to više ne mora biti tako i da slastice mogu biti vrlo bitna komponenta funkcionalne hrane.
U proizvodnji mojih Free Slastica koristim zobeno mlijeko koje sama proizvodim i u koje stavljam laneno ulje – odličan izvor omega 3 masne kiseline koja prevenira kardiovaskularna oboljenja. Koristim zobeno mlijeko kako bi slastica bila prilagođena svima koji imaju alergiju na bjelančevine kravljeg mlijeka, međutim Free Slastice nisu namijenjene samo alergičarima kao jedine slastice koje oni mogu konzumirati, nego i svima ostalima kao zdrave slastice koje preveniraju razna oboljenja.
U narednim postovima obrađivat ću pojedine namirnice koje koristim u izradi Free Slastica kako bih ukazala i dokazala da one itekako spadaju upravo u funkcionalnu hranu.
Da bi se za neku namirnicu moglo reći da je funkcionalna izjave u pogledu sastava i funkcije moraju biti istinite stoga je jako važno čitati dekleracije na svakoj namirnici odnosno tražiti točan sastav svakog proizvoda. To isto je potrebno radi utvrđivanja prisutnosti alergena kako u hrani tako i u slasticama.
Funkcionalna hrana ne mora nužno biti funkcionalna za cijelu populaciju. Npr. zob spada u namirnice koje čine hranu funkcionalnom ali svi koji pate od celijakije odnosno od netolerancije na gluten to nikako ne smiju konzumirati budući da zob sadrži gluten. Zato sam za njih razvila Free Slastice bez glutena, a sa sastojcima koji su zdravi i ukusni i za sve ostale.
Količine i vrste funkcionalne hrane koje možemo razviti ograničene su samo našom maštom, zamijećenim zdravstvenim utjecajem na zdravlje i spremnošću kupca na kupovinu i konzumaciju takvoga proizvoda.
Razvojem "društva obilja“ u kojem na žalost postoji puno hrane s velikom količinom “praznih kalorija“, velika energetska, a mala ili gotovo nepostojeća nutritivna vrijednost, dolazi do povećanja troškova zdravstvene zaštite i smanjenja kvalitete života pojedinca. Upravo zbog toga funkcionalna hrana ima veliku ulogu u poboljšanju životnog standarda, balansiranju i održavanju maksimuma tjelesnih fizioloških funkcija, očuvanju zdravlja i smanjenju rizika oboljenja.
Uz sve navedeno Free Slastice imaju još i osjećaj ugode i zadovoljstva prilikom i nakon konzumirannja.

Preosjetljivosti na hranu

Pored alergije na hranu, a koju sam objasnila u prethodnom postu i koja svakoga dana pogađa sve veći broj djece, a i odraslih, jer alergija se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, postoji i još jedna vrsta prosjetljivosti na hranu poznata pod nazivom netolerancija na hranu.

Netolerancija na hranu je reakcija na hranu koja ne uključuje imunološki sustav. U slučaju netolerancije reakcija se javlja kada organizam nije u stanju probaviti ili apsorbirati hranu ili neku komponenetu iz hrane usljed nedostatka enzima ili neke druge tvari u organizmu koja je važna za probavu određene namirnice.
Simptomi netoleranice su specifični za svakog pojedinca, a uglavnom to mogu biti: opstipacija, nadutost, grčevi, mučnina, bolovi u trbuhu, a može se javiti i glavobolja, kožni osip i ekcem.
Netolerancija se javlja u više od 10 posto stanovništva, iako pravi broj nije poznat jer su smetnje kod mnogih osoba blage, iako konstantne, pa oni nikad i ne traže pomoć liječnika.

Postoji hrana koja uzrokuje i alergiju i netoleranciju. To su npr.:
mlijeko – alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka i netolerancija na laktozu, mliječni šećer
pšenica – alergija na bjelančevine pšenice, pšenica ima više bjelančevina, a ne samo gluten i nepodnošljivost glutena – celijakija.

Celijakija (glutenska enteropatija) je stanje kronične reakcije na određene proteinske lance, obično se misli na gluten, pronađen u zrnu nekih žitarica. Uzrokuje teško oštećenje crijevnih resica tankog crijeva, zbog čega je smanjena resorpcija hranjivih tvari.
Bolest se javlja u bilo kojoj životnoj dobi. Nekada se mislilo da se radi o dječjoj bolesti koja se preraste, noviji dokazi upućuju na to da nije rijetko da simptomi celijakije nestanu tijekom kasnog djetinjstva ili adolescencije, te se čini da je došlo do izlječenja. Na žalost, daljnje oštećenje tankog crijeva nastaje tijekom tih godina i time godinama u organizmu postoji nedostatak hranjivih tvari.

Alergija i netolerancija na hranu sprečavaju se, pa i liječe, izbjegavanjem hrane koja uzrokuje probleme. I upravo zato su nastale Free Slastice kako bi i oni koji ne smiju konzumirati uobičajne sastojke za pripremu uobičajnih slastica jednako tako mogli uživati u ovim posebnim i za sve, i one bez ikakve preosjetljivosti na hranu, zdravim slasticama.

O alergijama na hranu iz mog iskustva kao mame alergičara

“Linije humanizma i urbanizma nikada se ne podudaraju“ LIHTENBERG

Danas je razvoj medicine na svom vrhuncu, mnoge bolesti su postale izlječive, mnoga stanja uveliko olakšana u svakodnevnom životu. Ipak, kada se pojave problemi vezani za alergiju na hranu kod četveromjesečne bebe koja je isključivo dojena onda ni sva medicinska znanost ne može odgovoriti majci na pitanje “na koje namirnice će moje dijete odreagirati alergijskom reakcijom?“ Već postojeća alrgija se može utvrditi analizom krvi i onda se ta namirnica u potpunosti, čak i ako se nalazi u tragovima, mora izbaciti iz jelovnika. Međutim osoba koja je alergična makar i na jednu namirnicu je alergičar i samim tim je sklona razviti alergije i na mnoge druge namirnice, posebno kod djece je jako bitno voditi računa da se to ne desi. Svaki roditelj čije je dijete alergičar ima jedno pitanje „što moje dijete smije jesti?“, a točan odgovor na to pitanje nije moguće dobiti. Točan odgovor na to pitanje svaki roditelj mora otkriti sam za svoje dijete.
Znanost je otkrila koje namirnice spadaju u male, a koje u velike alergene te koje se mogu uvoditi od najranije dobi jer, na temelju dosadašnjih statističkih podataka, ne mogu izazvati alegijske reakcije. Na žalost ne mogu se svi pouzdati u točnost tih podataka za svako dijete. Moja djevojčica je od 6-tog do 18-tog mjeseca života nevjerojatno kihala svaki put kada bih joj prinjela ustima žličicu krumpira, a krumpir se nalazi na listi namirnica koje se smiju uvoditi od najranije dobi.
Roditeljima djece alergičara liječnici mogu dati osnovne smijernice o načinu prehrane ali što svako dijete ponaosob smije, a što ne smije jesti može i MORA utvrditi sam roditelj postupnim uvodjenjem namirnica i promatranjem djeteta 24 sata dnevno. Hoće li dijete na neku namirnicu imati alergijske reakcije ne može se utvrditi čak ni na temelju krvnog testa, to može znati jedino roditelj koji postepeno uvodi namirnice svome djetetu i promatra dijete 24 sata dnevno.
Promatranje djeteta 24 sata dnevno? Kako je to moguće u današnje vrijeme? Postepeno uvodjenje namirnica kod petogodišnjaka pored ogromne ponude raznovrsne hrane? Kako je to moguće kada nismo s djetetom ili kada ono silno želi nešto pojesti? Nije lako, ali je svakako moguće!
Do alergije na hranu dolazi kada ljudski organizam određenu tvar prepozna kao opasnost, tada aktivira svoj imunološki sustav koji ima obrambenu funkciju i koji zatim počinje napadati tu tvar s antijelima, a u toj vandrednojj situaciju ljudrski organizam počinje otpuštati kemikalije kao što je histamin koji tada uzrokuje alergijske reakcije. To se može desiti prilikom prve konzumacije te tvari ili nakon nekoliko konzumiranja. Antitijela koja proizvodi imunološki sustav kada se brani od alergena – tvari koje uzrokuju alergiju, su po svom sastavu bjelančevine – imunoglobulini.
Ako do alergijske reakcije dođe prilokom prvog konzumiranja i to već u prvih par minuta nakon konzumiranja onda tada najčešće dolazi do najtežeg oblika alergijske reakcije koji može biti smrtonosan, a naziva se anafilaktički šok. Prilikom anafilaktičkog šoka dolazi do naglog pad krvnog tlaka i tada se mora spašavati ljudski život hitnom intervencijom u vidu injekcije adrenalina kako bi se otvorili dišni putevi i stisnule krvne žile. Kikiriki i morski plodovi spadaju u dobro poznate uzročnike anafilaktičkog šoka.
Na veliku sreću većina alergijskih reakcija do kojih dolazi usljed alergije na hranu ne završava tako. 
Većini njih je potrebno nekoliko sati, čak i dana i to ponekad nakon nekoliko konzumiranja da bi se manifestirale, a manifestiraju se:

1. na koži:

- urtikarija – koprivnjača

- angioedema – oticanje, najčešće, lica, usana, očiju, ruku, genitalija i stopala usljed akumuliranja tekućine

- osip

- svrbež

- ekcem

2. u probavnom traktu:

- povračanje

- proljevi

- mučnina

- bolovi u trbuhu

3. u dišnom sustavu:

- bronhijalna astma

- laringitis – upala sluznice grla usljed koje dolazi do promuklosti ili se može potpuno ostati bez glasa

- rinitis - kihanje, začepljen nos i curenje vodenog sekreta iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, te podražajni kašalj i grebanje u grlu

- upala uha

Alegija na hranu mnogo je češća kod djece nego kod odraslih. Dječji organizam, kako sazrijeva, vremenom reagira drugačije na već dokazane alergene, a nakon izvjesnog vremena, do polaska u školu ili do puberteta većina alergija na hranu, kod djece, se povuče.
Zašto dolazi do alergije?
Na ovo pitanje nisam našla konkretan odgovor koji je znanstveno objašnjiv. Postoje iskustveno dokazive pretpostavke ali i one ne moraju biti pravilo u nekim situacijama. One pokazuju da je alergija sve više prisutna u našim životima i oko nas ali ne odgovaraju na pitanje zašto?
Broj djece alergične na hranu raste ogromnom brzinom. U periodu od 10 godina broj djece alergičara uveča se za nevjerovatnih 20%.

Medicinski nalazi koji mogu dokazati postojanje alergije u organizmu su:

kožni test (PRICK)

krvni test (RIST i RAST) – određivanje količine specifičnih IgE antitijela

Međutim, najvažnije je roditeljsko praćenje i promatranje djetetove prehrane i reakcija na istu jer  nisu rijetki slučajevi kada dijete ima uredne nalaze krvnog testa uz vidne alergijske reakcije. Jednako tako moguće je i da nalazi nisu uredni, da pokazuju prisutnost veće količine antitijela u krvu, a da dijete nakon konzumiranja namirnice na koju su se u organizmu razvila antitijela, nema nikakvu alergijsku reakciju.

Stoga je jako bitno djeci, a i odraslima, koji su alergičari osigurati nutritivno bogatu i ukusnu hranu koja je oslobođena od alergena.

Ovdje je naglasak na nutritivno bogatu jer kada alergičara zaštitimo on hrane na koju je alergičan tada on ili ona gubi sve hranjive tvari, vitamine i minerale koje ta hrana sadrži. Zbog toga je od ogromne važnosti uvesti u prehranu druge namirnice iz kojih će alergičar dobiti sve ono dobro što se nalazi u hrani na koju je alergičan, osim supstance na koju je alergičan, a neophodno je za zdrav rast i razvoj.
Hrana nam daje potrebnu energiju, uz pomoć hrane djeca rastu i razvijaju se, uz pomoć hrane obnavlja se unutarnje tkivo, bez hrane ne bi mogli izvršavati osnovne životne funkcije, hrana nas štiti od infekcija.

Imajući sve ovo u vidu ja sam se potrudila da je svaka moja Free Slastica oslobođena alergena, a nutritivno bogata što Free Slastice svrstava u kategoriju funkcionalne hrane.

“Reci mi što jedeš i ja ću ti reći tko si.” Jean Anthelme Brillat Savarin

Zašto i kako su nastale Free Slastice

Kada sam saznala da sam ostala trudna odmah sam počela kupovati razne knjige i časopise o bebama. Puno sam ih pročitala za vrijeme trudnoće. Smatrala sam da ću svladavši teoriju o njezi, odgoju i prehrani znati kako se ponašati kada beba dođe.

Ja sam inače veliki gurman. S hranom se veselim, s hranom tugujem. Hrana ima veoma bitnu ulogu u mom životu. Moja sjećanja na djetinstvo u velikoj mjeri su povezana s hranom. Odrasla sam na tri različite kuhinje tako da imam jako puno omiljenih jela. Nakon srednje škole otišla sam živjeti u jedan europski grad koji je Svijet u malom i upoznala sam se s raznim svjetskim kuhinjama. Kada sam počela živjeti sa svojim dečkom, danas mužem, uživala sam u pripravljanju raznih specijaliteta. Tako da sam za vrijeme trudnoće maštala o tome kako ću i ja vrlo brzo, kao što je to i moja mama, kuhati sva ta silna jela za svoju obitelj.

I onda je došla moja mala djevojčica koja je od trenutka kada se rodila izgledala kao druga ja. Kada sam pogledalo to okruglo lice, s ogromnim okruglim očima i sa dvije bore na čelu iznad nosa koje imamo ja, moja mama i imao je moj djed, mamim tata, bila sam tako ponosna i tako sigurna u sebe kao majka jer mi je izgledala jako poznato.

Vrlo brzo, tu sigurnost u sebe, počela sam gubiti. Ona naravno nije bila druga ja nego jedna potpuno nova osoba s jakom osobnošću i individualnošću. Od prvog dana u rodilištu spavala je cijelu noć i nikada, baš nikada, se noću nije probudila i tražila jesti. Danju nikada nije plakala zbog gladi, uglavnom je plakala zbog grčeva. Jela je vrlo malo i to kada bih je uspavala s dudom varalicom i zatim je uspavanu stavila na prsa. Od rođenja nije voljela hranu.

Pokušavala sam ja tako, na sve moguće načine, da moja djevojčica dobije koji gram više. Na njoj se nije vidjelo da dobiva malo na težini jer je rođena kao krupna beba. S druge strane vrlo rano se počela smijati i bila je jako vesela. Djelovala je kao jako zadovoljna beba.

Sve knjige i časopisi koje sam pročitala dok sam bila trudna nisu opisivali situaciju u kojoj smo se mi našli. Savjete koje sam dobivala od mnogih oko sebe isključivali su jedni druge i meni su djelovali potpuno neprimjenjivi na našu situaciju.

Vodila sam se isključivo za svojim majčinskim instinktom i osjećajima u svim pokušajima da riješim svakodnevne probleme na koje smo nailazili pokušavajući je nahraniti.

U početku sam je isključivo dojila. Onda sam joj pokušavala dati, na razne načine, moje izdojeno mlijeko. Sve se to uvijek svodilo na minutu do dvije sisanja. Najbolje je jela u tri sata ujutro. Ja sam si svaku veče navijala sat da mi zvoni u tri sata ujutro i tada, kada je bila u najdubljem snu, jela je i po 10-15 minuta.

Onda je jednoga dana skoro potpuno prestala jesti i tada smo krenuli s mliječnim formulama za bebe. To je bio početak bolne borbe u otkrivanju razloga zašto moje dijete tako ne voli hranu, odnosno, što je bilo strašno za mene - moje mlijeko.

Nakon što smo puno puta završili na Hitnoj pomoći zbog obilnih proljeva i povraćanja otišli smo u Klinički centar jednog većeg grada u našem susjedstvu gdje je mojoj djevojčici dijagnosticirana alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka i jaja i to s vrlo, vrlo visokim antitijelima. Tada sam je u potpunosti prestala dojiti jer je počela piti Pregomin.

Kada je napunila 6 mjeseci počeli smo jako polako uvoditi krute namirnice u prehranu i ona je odlično napredovala.

Približavao se 1. rođendan, ja noćima nisam spavala jer nisam znala kako napraviti tortu koju bi ona mogla jesti. Budući da je spadala u hipersenzibilnu djecu ona nije smjela tako rano u životu probati išta što spada u blage, a kamoli jake alergene. Dakle, uobičajne namirnice za izradu torte nisu dolazile u obzir. Na kraju, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja uspjela sam ostvariti san svake mlade mame – napraviti svom djetetu tortu za 1. rođendan!

Danas moja velika djevojčica ima 10 godina, u mnogim stvarima se razlikuje od svojih vršnjaka. Prvo i osnovno što ju razlikuje od drugih su hrana i slastice koje jede već 9 godina i koje nosi sa sobom kada god ide na nečiji rođendan.

Iza mene je 9 godina osmišljavanja recepata i pripreme slastica koje ona kao alergičar može konzumirati,  a uz nju te iste slastice jedemo i mi. Za nju su to jedine slastice koje ona smije jesti, za nas su to funkcionalne slastice – slastice s kojima u naše organizme unosimo zdrave namirnice, slastice koje imaju veliko nutritivno bogatstvo.

Budući da sam osmislila veliki broj recepata i da je priprema ovih posebnih, zdravih slastica postao moj život odlučila sam završiti prekvalifikaciju za slastičara kako bih svoje iskustvo spojila sa znanjem sturke. Od prošle godine sam i kvalificirana slastičarka koja uživa u proizvodnji svojih Free Slastica – slastica oslobođenih od alergena.

Ali moje usavršavanje u pripremanju mojih Free Slastica – funkcionalnih slastica za svakoga, nije time prestalo. Trenutno se usavršavam na prvoj specijalizaciji u Hrvatskoj za slastičara posebnih, zdravih slastica „Slatko, ali zdravo“.

Free slastice su svakako drugačije slastice od uobičajnih. One su posebne i prilagođene onima koji mogu jesti samo takve slastice, ali one su i zdrave slastice za sve ostale i upravo kao takve predstavljaju ne samo funkcionalne slastice nego i funkcionalnu hranu.

Free salstice su “oslobođene“ prije svega od jaja, mlijeka, orašastih plodova, umjetnih boja, želatine, citričnog voća, crvenog voća, čokolade, kakaa, aditiva, konzervansa, soje, meda, a po potrebi i glutena i šećera.

Alergično dijete u obitelji predstavlja problem dokle god se takvo stanje ne prihvati kao normalno i kao dobar razlog da se svi ukućani počnu zdravo hraniti.

Za mene je to bio i poticaj da prepoznam u sebi strastvenu i inovativnu slastičarku.

O meni

Odrasla sam u multikulinarskoj sredini što je u mnogome utjecalo na moju ljubav prema hrani. Od sve hrane slastice su mi uvijek bile početak i kraj svega, a imala sam sreću da je moja mama fantastično pripremala najpoznatije i najbolje torte, kolače i sve vrste tijesta.

Igrom neprilika nakon završene srednje škole odlazim u London gdje provodim par godina. U prvoj godini života u Londonu, upravo zbog slabosti prema slasticama, uspjevam se udebljati 20kg. Iz Lonodna sam se vratila čak i mršavija nego što sam otišla, okrenula sam se zdravoj prehrani.

Na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji diplomirala sam turizam i ugostiteljstvo, a diplomski rad sam branila iz kolegija Organizacija rada hotelskih poduzeća – Gastronomija na temu „Zdrava prehrana u zdravstveno-rekreacionom turizmu“ i na prvom zaposlenju nakon što sam diplomirala započinjem s istoimenim projektom.

Dugo sam radila u turizmu, sve do rođenja moje kćerke koja me je naučila kako da budem slastičarka kakva danas jesam.

Nedavno, nakon devet godina pripremanja slastica za moju kćerku koja ima nutritivne alergije, uspješno sam završila prekvalifikaciju za slastičarku.

Trenutno sam na specijalizaciji za slastičara za pripremu posebnih i zdravih slastica.